Tinjan
Gradić nekad opkoljen bedemima i kulama, danas je mjesto sa vrlo izraženim šarmom, gdje se tradicija i povijest ponosno iskazuju. Smješten iznad vječno zelene Drage, u čijoj ljepoti možemo uživati sa tinjanskog vidikovca ispod starih ladonja sjedeći na kamenim stolicama, onako kako su to stoljećima činili njegovi preci. Njegova stara jezgra ostala je ista još od srednjeg vijeka. Najstarija kuća, danas obnovljena, datira iz 1442.godine, simboli na kućama kao što su kosir i rankun, ponosno ističu nekadašnja zanimanja njenih vlasnika, Atilina glava na dvorišnom ulazu kuće iz 16. stoljeća svjedoči o bogatom nasljeđu Tinjanštine, županov stol je svjedok mnogih odluka, dok mnoge predaje, kao ona o otimanju tinjanskih žena i prisilnih ženidba za otimače, još uvijek se prenose na današnje naraštaje. Stari zanati, običaji i igre se brižno njeguju, uklapajući se savršeno u svakodnevni život i pružajući svakome uvid u neka davna, minula vremena. Smotra kovača, svake godine okuplja najbolje istarske kovače pokazujući nekada vrlo tražene proizvode poput kosira i ostalih, napravljenih stoljećima usavršavanim vještinama i umijećima.
Više o Tinjanu
Proglašen Općinom istarskog pršuta, Tinjan svake godine okuplja najbolje pršutare s istarskog područja. Ta vrhunska gastronomska delicija, na svjetskom glasu, zaštićene je recepture. Okružen vinogradima i bujnom vegetacijom, Tinjan je nezaobilazni odabir, nudeći zanimljivu povijest vidljivu na svakom koraku, gastronomske užitke, prirodne ljepote i stare običaje utkane u svakodnevnicu tinjanskih ljudi.
Povijest
U rimsko doba Tinjan je nosio ime Attinianum i čuvao je granice porečkog agera te nadzirao prometnicu prema Tarsatici. Svoj puni sjaj dosiže u srednjem vijeku. . Od 1374. pa sve do dolaska Napoleona, Tinjanska utvrda je tadašnjim vlasnicima, carskoj obitelji Habsburg, čuvala granicu Pazinske grofovije prema posjedima Venecije. Oko Tinjana bio je prokopan jarak a u grad su vodila samo jedna vrata i pokretni most. Iz tog vremena poznato nam je da je Tinjan imao i svoj stup srama. Od 1578.godine, Tinjan više nije obična utvrda već se naziva gradom. Srednjovjekovna lokalna vlast, sa županom na čelu, odlučivala je o svim važnim pitanjima. Izbor župana vršen je na vrlo poseban način: za županskim stolom, kamenim stolom koji postoji još uvijek, u hladu ladonje, posjeli bi se „kandidati“, tada bi u malu rupu u sredini stola stavili buhu, svoje duge brade bi također stavili na stol i čekali u čiju će bradu uskočiti buha. Onaj čija je brada prva „počašćena“ buhinim skokom, postao bi župan. Stanovnici Tinjana bili su poznati kao vrlo dobri kovači čemu danas svjedoče simboli kosirića i godine gradnje uklesani na pročeljima starih kuća, od kojih najstarija datira iz 1442.godine. Tradicija kovača se održala do danas u Tinjanu i njegovoj okolici.
Preporučujemo
Tinjan– stara jezgra grada sa sačuvanim rasporedom ulica i zgrada iz srednjeg vijeka, te uklesanim simbolima njihovih vlasnika, kao što je kuća Depiera iz 1670.godine sa arkadama, cisternom i visokim dimnjakom, zatim dvoglavi carski orao i grb Attems iz 1558. godine
Tinjan– župna crkva sv. Šimuna i Jude iz 1773. sa kipovima Bogorodice, Šimuna i Jude, raznim natpisima posvećenim carici Mariji Tereziji Habsburškoj, zanimljivim pročeljem te kvadratnim zvonikom visine 30 metara iz 1762.godine
Tinjan– crkvica sv. Križa sa zvonikom na preslicu, iz 13.stoljeća uz koju se nalazi poznata Tinjanska kalvarija iz 1894.godine Tinjan- kameni županski stol sa 10 isklesanim kamenih stolica
Kažuni- posebnost tinjanskih kažuna je u tome što nisu uvijek okrugli, već i četvrtasti ili ukopani pod zemljom
Europski suhozid – sredinom 2007.godine započela je izgradnja Europskog suhozida, gdje svaki graditelj može ugraditi najviše jedan numerirani kamen i dobiti certifikat za sudjelovanje u gradnji. Po procjeni, biti će potrebno oko 250 000 kamena i isto toliko graditelja
Biciklistička staza “Od lokve do lokve “-važnost lokvi za nekadašnji život sela prikazana jena ovoj biciklističkoj stazi dugoj 30-tak kilometara, gdje se mogu obići 10-tak obnovljenih i iznova uređenih lokvi i izvora, uključujući i jednu od najljepših, Pajićku
Pljočkanje– igra stara nekoliko stoljeća, oživljena početkom 90-tih godina, nastala od pastira, koji su da skrate vrijeme bacali kamenje, „pljočke“, danas je to igra natjecateljskog karaktera u kojoj sudjeluju lokalni stanovnici
Događanja
Šimunja i Fešta istarskog pršuta – održavaju se krajem 10. mjeseca, gdje se uz tradicionalnu pučku feštu mogu vidjeti i umijeća kovača iz cijele Istre te probati najbolji pršuti
Muntrilj-Rokova – pučka fešta, održava se sredinom 8. mjeseca