Sveti Lovreč

Sam gradić, kojim i danas dominira bazilika Sv.Martina sa zvonikom – fortifikcijskim objektom i prekrasnom ložom, posjetiteljima nudi više od obične turističke ponude. Poznat kao izuzetno dobar kraj za uzgoj vinove loze i maslina zemljopisno pripada u Crvenu Istru (terra rossa) i dom je mnogih cijenjenih sorti i cijenjenih vinara. Zadnjih godina je prepoznat od zahtjevnijih gostiju koji su u Sv.Lovreču i okolici pronašli idealni drugi dom i mjesto odmora u nekim od novijih ali luksuznijih kamenih vila. Zbog idealne lokacije na razmeđu Porečke rivijere i prekrasne istarske unutrašnjosti Sv.Lovreč i okolna mjesta nude savršeni spoj povijesnog dojma i visoko-kvaltetne ponude. Smješteni na samo par kilometara od morske obale i njene zabavne vreve i idiličnog zelenog spokoja koje nudi unutrašnjost Istre zbilja je mjesto koje vrijedi posjetiti i doživjeti.

Povijest

Kao u mnogim istarskim mjestima i Sv.Lovreč ima svoju prapovijest. Brojna arheološka nalazišta, gradine i toponimi upućuju na to da je čovjek ovdje bio prisutan još u brončanom i željeznom dobu. Za vrijeme staroga Rima u blizini je prolazila poznata Via Flavia koja je tadašnjim stanovnicima omogućavala daljni razvoj. Po nekim izvorima u to vrijeme je u njemu živjelo preko tisuću ljudi a tada počinje rasti i njegov obrambeni značaj. Poznata crkvica Sv.Lovre je izgrađena u 6.stoljeću. Samo ime gradića se prvi puta spominje na jednoj karti iz 1030.godine kao „castrum sancti Laurentii“. Godine 1186. Sv. Lovreč je već organiziran kao općina (komuna) čime postaje četvrta istarska općina uopće. Njegovi obrambeni zidovi su građeni u 3 faze: u 10.,12. i 15 stoljeću. 1271.godine Sv.Lovreč se dobrovoljno predaje Veneciji pod kojom ostaje do 1797.godine. Iz toga doba je sačuvano puno građevina, radi čega je i poznat kao grad-muzej, dok je na mnogima uklesan simbol Venecije – lav Sv.Marka . Za vrijeme vladavine Venecije Sv.Lovreč postaje sjedište vojne uprave čitavog mletačkog dijela Istre. Za stanovništvo to nije bio lak period jer je Venecija u zamjenu za zaštitu naplaćivala visoke poreze a kraj je bio pogođen sa sušama, bolestima i nekoliko potresa. Početkom 16.stoljeća pojavljuje se prvi pisani trag o Hrvatima u tom kraju. Nakon propasti Serenissime Sv.Lovreč pada pod austrijsku vlast, zatim nakratko pod francusku, i zatim ponovno dolazi pod vladavinu Austrije. Nakon toga gradić, kao i ostali, pada pod talijansku vladavinu i prolazi kroz težak period fašističke vlasti da bi konačno završetkom 2.svjetskog rada postala dio tadašnje Jugoslavije i današnje Republike Hrvatske.

Preporučujemo

Crkvica Sv. Lovre – zaštitnika Grada, na mjesnom groblju, sa sigurnošću se datira u 8. stoljeće i spada među najstarije građevine ove vrste na ovim prostorima. Masivni romanički zvonik s biforama na vrhu potječe iz 12.-13. stoljeća. To je bila prva lovrečka župna crkva

Bazilika Sv. Martina – ranoromanička trobrodna bazilika građena tijekom desetog ili jedanaestog stoljeća. U lijevoj apsidi sačuvane su freske iz 11. stoljeća. Kameni oltar sa sarkofagom s relikvijama sv. Korone i sv. Viktora je iz 16. stoljeća dok je sarkofag 1365. donesen iz crkve Sv. Sofije u Dvigradu. U crkvi su sačuvane orgulje iz 18. stoljeća

Crkvica Sv. Blaža – posvećena 1460. g., građena je od obrađenog kamena i pokrivena kamenim pločama. U unutrašnjosti je drveni oltar. Zidovi su oslikani freskama

Benediktinska crkva Sv. Dorliga – sačuvan tek jedan perimetralni zid s prozorima

Selina, crkvica Sv.Lucije – sagrađena u 16.stoljeću

Događanja

Smotra narodne glazbe i plesa, središnje i zapadne Istre – lovrečka Placa 19.07.

Lovrečeva –tradicionalna vjerska i pučka fešta, 08.08.-10.06.