Peroj
Leži na jugozapadnoj obali Istre, sjeverno od ribarskog gradića Fažane, na pola morske milje od obale. Sa svojim prekrasnim pogledom na Fažanski kanal i Brijunske otoke, okružen stablima maslina i vinogradima, te nekoliko stoljeća starom ladonjom smještenom na staroj placi, Peroj od pamtivijeka mami svojim šarmom. Perojska je obala sastavljena od vapnenačkih stijena i šljunčanih plaža koje sežu do uvala Portić i Marić te Dragonere. U njegovom zapadnom dijelu nalaze se jedinstvene sakralne građevine: srednjovjekovna crkva sv. Stjepana; crkva sv. Spiridona; crkva sv. Foške.
Više o Peroju
Perojci su posebno ponosni na kvalitetno maslinovo ulje i svoja vina. Povezanost Perojaca i maslina duga je nekoliko stoljeća a njenu važnost ističe nekadašnji običaj, po kojem su mladići prije vjenčanja bili dužni zasaditi 40 maslinovih sadnica.Posebnost Peroja su sami Crnogorci koji su do danas, 350 godina nakon dolaska, zadržali svoju pravoslavnu vjeru , jezik i ćirilićno pismo, koje je vidljivo na nadgrobnim spomenicima. Njeguju svoje običaje i crkvene slave i govore svojim arhaičnim govorom.
Povijest
Peroj je poznat već iz doba Rimljana pod imenom Praetoriolum ili CASALE PETRIOLO kao poznato ljetovalište. Godine 1197. spominje se na ovom mjestu naselje pod imenom Pedrol, ali nema podataka koji su stanovnici tada živjeli u Peroju,. U XII.st. , Istrom vladaju kuga i kolera, koje uništavajući njezino stanovništvo. Tada umire otprilike dvije trećine stanovništva. Zbog takvih posljedica, vladajuća Mletačka Republika pokušava naseliti Istru , pa tako i Peroj u kojem su stanovnici izumrli . Pokušalo ga se naseliti bolonjskim seljacima i obrtnicima, te u dva navrata grčkim porodicama sa Cipra i sa Peloponeza, ali bezupješno jer se oni nakon kraćeg vremena isti vraćaju su svoju postojbinu. 21. srpnja 1657.godine, u Peroj se doseljava 15 porodica iz Crne Gore. Najvažniji dokument iz toga vremena, koji na žalost više ne postoji, je “Perojska povelja ” , kojom se ovo selo, okolni pašnjaci i šume dodjeljuju doseljenicima iz Crne Gore “za sve vjekove”.
Preporuka
Pravoslavna crkva Sv. Spriridona – iz godine 1788. Današnji oblik, crkva Sv. Spiridona dobiva 1834.godine. Kapelica je sagrađena 1880.g., a zvonik, visok 25 metara, 1860. godine. U njenoj unutrašnjosti se nalazi iconostas iz 16.stoljeća.
Bazilika Sv.Foške, Batvači – podignuta u 12.stoljeću na ostacima romaničke crkve. Na istočnoj strani su sačuvani slojevi fresaka. Sv.Foška je poznata zbog blagotvornog zračenja mjesta na kojem se nalazi.
Crkva Sv..Stjepana – Stara ranoromanička crkva koja je ugašena 1834.godine, po nalogu austrijske vlasti. Crkva je dugo godina bila korištena kao staja i još uvijek nije obnovljena.
Barbariga – Ime je dobila po mletačkoj plemićkoj obitelji Barbarigo, koja je imala posjede u tom kraju. prošlog stoljeća. Područje Barbarige je bilo naseljeno još u antičko doba. Na samoj morskoj obali nalaze se ostaci rimske vile iz 1. st u kojoj se živjelo do 7.stoljeća, a u neposrednoj blizini i ostaci antičke uljare za preradbu maslina i gospodarske zgrade sa skladištem. Vidljivi su mnogobrojni ostaci bazena za taloženje ulja., čija su dna bila izrađena od malih keramičkih pločica u vidu riblje kosti što dokazuje da se tamo još u ono vrijeme uzgajala maslina. U samom zaljevu vidljivi su ostaci antičkog ruralnog lokaliteta, gospodarskog karaktera. Oko 300 m od mora, u zaleđu zaljeva, nalazi se lokalitet ruralnog karaktera gdje su vidljivi ostaci kamenica za taloženje ulja, od kojih je jedna u cijelosti sačuvana. U sklopu toga nađeni su i ostaci vodospreme. Na području Betige se nalaze: rimska vila, antičke i srednjovjekovne građevine, te bazilika sv.Agneze i samostan sv.Andrije iz 5. st. Od 13. st. samostan je napušten.
Događanja
Perojska noć – pučka fešta, teatar, plesna noć, koncerti, krajem 7.mjeseca